Koliko je kultura trpela zbog pandemije, kakve su bile reakcije publike na online dešavnja, da li smo upoznati sa projektom 33, šta se dešava sa projektom Evropske prestonice kulture, na ova ali mnoga druga pitanja odgovorio nam je Dalibor Rožić, član gradskog veća za kulturu.
Koliko je kultura pretrpela poslednjih godinu dana zbog pandemije Korona virusa?
Kao i u svim drugim oblastima, i u kulturi su se osetile negativne posledice pandemije. Možda čak i posebno u kulturi, s obzirom na to da većina kulturnih sadržaja podrazumeva publiku i direktan kontak između ljudi. Glavna karakteristika kulturnih i umetničkih sadržaja jeste interakcija, a u ovoj nezahvalnoj situaciji, baš je interakcija sporna i može da ugrozi javno zdravlje. Međutim, nismo dozvolili da sve stane, konkursi su realizovani, značajne pripremne aktivnosti koje šira javnost ne vidi, su tekle, infrstrukturni projekti nisu obustavljeni. Sve u svemu, mi bismo bili spremni da i u ovoj godini realizujemo Evropsku prestonicu kulture, da je nekim slučajem stanje sa epidemijom to dozvolilo. Takođe, preduzeti su koraci da se pomogne kulturnim radnicima, tako da su im doprinosi redovno isplaćivani, projekti im nisu stopirani, tražili smo alternativne načine za produkciju programa, a bili su obuhvaćeni paketom mera podrške Grada Novog Sada, kao zakupci gradskih prostora.
Ipak ste se snalazili pa je dosta događaja bilo online. Kakve su reakcije publike na ovaj vid kulturnih dešavanja?
Taj format je prosto nametnut, za neke sadržaje on može biti i adekvatan, ali za većinu drugih, neposredna komunikacija je neophodna. Ja to posmatram ipak kao pozitivno, jer je bitno bilo da se ne ugrozi položaj umetnika i kulturnih poslenika, a publici da se kako tako, omogući da prati programe, jer najgori scenario bi bio da je sve stalo. Da bi opstao i čovek kao pojedinac, i društvo u celini, moraju da se prilagođavaju kontinuirano. Živimo u eri virtuelnih sadržaja, digitalizacije, kultura i u tom prostoru ima svoje mesto i istražuje načine da se najbolje moguće tako ispolji. Međutim, neposredan kontakt umetnika, umetničkog dela i publike, je onaj suštinski i nezamenjiv, i nadam se da će bliskiji kontakti između ljudi ponovo biti mogući i bezbedni.
U kojoj fazi je projekat Evropske prestonice kulture, sad se već polako bliži godina prestonice (iako je u dogovoru sa komisijom zbog kovid situacije sa 2021 sve pomereno na 2022 godinu? Šta nas očekuje u ovoj, pripremnoj godini?
Projekat je u završnoj fazi. U ovom momentu radi se na realizaciji velikih infrastrukturnih poduhvata, između ostalih tu spadaju i uređenje pozorišnog trga, obnova fasada u podgrađu i gradskom jezgru, izgradnja kulturnih stanica, privođenja nameni prostora Kreativnog distrikta na Velikom Limanu. U finalu su i aktivnosti oko prve Gradske koncertne dvorane, odnosno zgrade Muzičke i Baletske škole. Svakodnevno, vredno i predano radimo timski na kulturno-umetničkom delu programa sa kojim ćemo se predstaviti u godini titule, a Fondacija kontinuirano sprovodi značajne projekte i ima aktivnu korespondenciju sa kulturnim organizacijama i institucijama Evrope.
Nesebično i sa ostalima delite svoja znanja i iskustva, nedavno ste u Novom Sadu imali posetu čelnika Budve, koja će se kandidovati za Evropsku prestonicu 2028?
Kao Grad smo uvek bili otvoreni za saradnju i spremni da podržimo širenje pozitivnih društvenih vrednosti. Pomagali smo i Banjaluci koja je u tom procesu visoko dogurala, bila je nadomak titule takoreći, a sada smo u još boljoj poziciji jer imamo više iskustva i znanja, i već smo sami pokazali da možemo da tako kompleksan projekat dovedemo uspešno do kraja. Naravno da ćemo prijateljima iz Budve i Boke Kotorske pružiti svaku moguću podršku, jer nam je cilj da se pozitivne promene dogode u celom regionu, da se povežemo i delujemo udruženo, a opšti zajednički cilj nam je stvaranje humanijeg i boljeg društva. Kultura je sigurno neprikosnoven put ka ostvarenju takvog cilja.
Stefan Milenković kao upravnik koncertne dvorane u Novom Sadu, kao ambasador Evropske prestonice kulture, pored toga biće i profesor na Akademiji, naša deca će učiti od najboljih. Kako ste uspeli da ga ubedite da je Novi Sad pravi grad za njega?
To što se Stefan Milenković opredelio da Novi Sad bude mesto njegovog delovanja govori i o Novom Sadu. O tome da usapeva da stvori uslove za život koji će biti privlačni ljudima, pa i onima koji su se ostvarili na najvišem nivou i imaju svetske uspehe u karijerama. Mi svakodnevno i predano radimo na tome da ovo zaista bude grad koji pripada građanima, sa kojim će da se identifikuju i da ga vole. Takav grad se stvara tako što svako svoj posao radi najbolje što može i naizgled malim koracima se stvara nešto što će u jednom trenutku od najboljih među nama biti prepoznato kao dobro mesto za život. Važno je da se uvek rukovodimo opštim ineteresom, da sistemski i strateški pristupamo uređivanju važnih životnih oblasti u koje nesumnjivo spada i kultura. To se postiže tako što se razgovara sa ljudima, što se uvažavaju i kritke i sugestije od stručne javnosti i građana koji i čine Novi Sad onim što jeste.
Da li biste nam približili Projekt decentralizacije kulture i fenomen Kulturnih stanica po kojima je Novi Sad jedinstven?
Kultura je stil života. Ona odavno nije elitistička, niko na nju ne polaže posebno pravo, a da bi se približila ljudima maksimalno, ona mora biti svuda i na svakom mestu. Želja nam je da kulturu dovedemo u sve delove grada. Time rukovođeni stvorili smo mrežu kulturnih stanica, i tako doprineli produkcijskim i programskim kapacitetima kulturne scene grada. Osim Eđšega, Svilare, tu su i kulturne stanice na Klisi,Rumenki, Bukovcu i druge, jer cilj nam je da povežemo umetnike, organizacije i da stvorimo novu participativnu publiku. Na taj način realizovano je preko 2000 događaja koji su imali značajan broj posetilaca.
Da se vredno radi na kulturi dokaz je i projekat 33, šta možete da nam kažete o tome?
Ovaj Projekat realizovan je prateći Strategiju kulturnog razvoja Grada Novog Sada, a cilj je bio da se ujedine zaposleni svih naših ustanova, stručnjaci za pitanja kulturne politike iz Srbije i inostranstva i donosioci odluka. Tokom najdužeg, najtemeljnijeg i, po broju ustanova koje obuhvata, najobimnijeg poduhvata u pravcu strateškog planiranja, postigli smo izvanredne rezultate. Ustanove kulture su ostvarile čvrstu saradnju na brojnim radionicama, seminarima i mentorskim sastancima, a to je bila prilika za mapiranje izazova i modela njihovog prevazilaženja. Pozicioniranje svoje uloge u okruženju, otvaranje ka publici, analiza savremenih načina komunikacije, novih društvenih aspekata i novih uloga kulture, neke su od tema koju su razmatrane. Ja sam veoma zadovoljan što smo sproveli značajan proces i stvorili strategije koje će omogućiti da ustanove kulture ostvare maksimum svojih potencijala, te uslove da se stvore nove vrednosti iz njihovog udruženog delovanja. U okviru ‘Projekta 33“ su izrađeni petogodišnji strateški planovi ustanova kulture, čime je Novi Sad postao jedinstven grad u regionu, gde gotovo sve ustanove kulture imaju usvojene petogodišnje planove razvoja. Inicijator “Projekta 33“ bila je Uprava za kulturu Grada Novog Sada, a tokom njegove realizacije najtešnje je sarađivala sa Fondacijom “Novi Sad – Evropska prestonica kulture“, kao nosiocem procesa strateškog planiranja. Pokrajinski sekretarijat za kulturu, javno informisanje i odnose sa verskim zajednicama bio je partner na projektu, a nosilac je bila UNESKO katedra Univerziteta umetnosti u Beogradu koja je sprovela mentorski i edukativni proces.
Nedavno nas je obradovala vest o rekonstrukciji Ranžirne stanice, kakvi su dalji planovi?
Važno je da se, po prinicipu po kojem je rekonstrusiana tzv.Kineska četvrt, tako da se sačuvalo arhitektonsko industrijsko nasleđe, a dobio se opšte koristan prostor za kreativne industrije, revitalizuju i drugi prostori sa takvim potencijalom. Jedna od ideja za Ranžirnu stanicu je nedavno predstavljena u Gradskoj kući gradonačelniku i predstavnicima Vlade, i ja to doživljavam kao dobar početak, kao znak da će Ranžirna stanica postati kvalitetan prostor značajan za čitavu zajednicu. Takva praksa dobro se pokazala u evropskim razvijenim gradovima, nema razloga da je i mi ne primenimo.
U poslednjih nekoliko godina u Novom Sadu je osnovano i nekoliko kulturnih centara?
Ponosni smo na to što smo, pored svih ostalih ulaganja u kapacitete kulture, uspeli da otvorimo i dve nove ustanove kulture, a to su Kulturni centar Rumenka i Novosadski dečji kulturni centar. To dokazuje koliko se ozbiljno doživljava kultura u Novom Sadu i koliki joj se značaj pridaje. Nema boljeg legata od ulaganja u kulturu, a da biste bili u mogućnosti da tako činite, morate imati stabilnu ekonomiju što jeste slučaj sa Novim Sadom. Jedino odgovorna politika koja podrazumeva transparentno i odgovorno upravljanje javnim finansijama može da omogući da snažnom podrškom kulturi i ona pokaže da je jak ekonomski faktor i tako doprinese ukupnom razvoju zajednice. Zbog toga na sledećoj sednici Skupštine Grada, pokrenućemo proceduru osnivanja još jedne ustanove kulture u Novom Sadu.
Imate li poruku za Novosađane?
Moja jedina poruka je da uvek svako da sve od sebe, šta god da radi, jer svi smo podjednako važni, i od ukupnosti delovanja zavisi naša, i budućnost naše dece. Naravno, uz posvećeno delovanje, najbitniji su solidarnost i međusobno razumevanje. Kada se tako živi, nema tog izazova kojem kao zajednica ne možemo uspešno odogovoriti.
Autor: Ivana Knežević
Fotografije: Privatna arhiva, Fb, Visit Novi Sad
Zabranjeno preuzimanje sadržaja u celosti ili njegovih delova i dalja redistribucija bez dozvole vlasnika autorskih prava i linkovanja na sajt.