Uoči ovogodišnjeg pravoslavnog Božića razgovarali smo s protojerejom stavroforom Srpske pravoslavne crkve o. Predragom Azapom, iločkim parohom.
Pre nego što je 2019. godine dobio ovu parohiju na krajnjem istoku Hrvatske, službovao je godinama u Vinkovcima, gde je ostao upamćen po svom angažmanu. Prota Azap godinama se borio da se Crkva Silaska svetog Duha u Vinkovcima, koja je bila minirana 1991. godine, ponovo izgradi. U tome je i uspeo, za šta je dobio i priznanje Vukovarsko-sremske županije, a zapamćen je i po svojim zalaganjima u izgradnji međuljudskih odnosa, pa je tako bio prvi sveštenik koji je u vreme mirne reintegracije služio „Liturgiju pomirenja“. Napisao je i uredio nekoliko knjiga duhovnog sadržaja i vrlo je posvećen i aktivan u književnoj i izdavačkoj delatnosti.
Odlikovan 2012.godine najvišim odlikovanjem Srpske pravoslavne crkve činom Protojereja-stavrofora.
Kako pravoslavni hrišćani na istoku Hrvatske dočekuju Božić? Kakva je situacija u Vašoj parohiji?
U našim krajevima Božić je za veliku većinu građana pravoslavne vere verski praznik sa svojim sadržajem koji je nekako ugrađen u nacionalno srpsko biće. Upravo kao verski praznik, toj velikoj većini nije tek neka prilika za provod, nego dan osveženja onog svetog što naš hrišćanski narod nosi u svojim korenima. Bog nam je postao dohvatljiv kroz praznik Roždestva Hristovoga, kroz Božić koji nam dolazi. Ovim praznikom Bog je pošao čoveku u susret, postao je čovekom, postao je malenim detetom u liku Isusa rođenog od presvete Djeve Marije. Postao je čovekom kako bismo ga prepoznali u svakom biću koje se zove čovek.
Iločki vernici će proslaviti Božić ove godine u obnovljenoj i lepo uređenoj crkvi svetog arhanđela Mihajla. Uživat će u prijateljstvu , druženju i ljubavi svojih porodica. Iločka parohija je mala duhovna oaza na obroncima Fruške gore i obali Dunava gde vrlo aktivan je crkveni život.
Pravoslavnih vernika ima oko 7 posto a grad Ilok broji danas ukupno oko 3.500 stanovnika, s većinskim katolički narodom i znatna je zajednica Slovaka evangelika.
Koliko se danas neguju božićni običaji? Koliko su se promenili u odnosu na prošla vremena?
Pozdrav “Mir Božji, Hristos se rodi!”, paljenje badnjaka, Božićna liturgija ,položajnik ,lomljenje česnice i svečani božićni ručak, su najvažniji elementi proslavljanja Roždestva Hristovoga – Božića.
Vest o rođenju Hrista na Badnje veče i Božić objavljuju vertepi ili vertepaši. Reč je o drevnom običaju koji se još zadržao u ovim našim krajevima.
Ja sam kroz proteklih 30 godina svešteničke službe «obučio» mnogo srpske dece i omladine da nauče Vertep da ga pronose po našim selima u Slavoniji i Sremu, od Tenja, Pačetina, Vinkovaca pa evo sve do Iloka.
Sve su to simboli s kojima Srbi od pamtiveka praznuju Božić.
U ovim našim sredinama pogotovo seoskim, sačuvani su običaji, drži se pravoslavna tradicija. I hvala Bogu da je tako.
Nakon dugogodišnjeg službovanja u Vinkovcima, pre dve godine ste postavljeni za iločkog paroha. Šta je za Vas značila ova promena?
Blaženo pokojni vladika Lukijan me uputio u Vinkovce da budem otac i pastir te teško devastirane parohije koja je stradala u poslednjem ratu.
U Vinkovcima sam radio i boravio punih 15 godina, od 2004-do 2019. godine
Podigao sam sve iz pepela, ali osim izgradnje građevine, uspio sam obnoviti-popraviti međuljudske odnose između Srba i Hrvata koji su bili jako narušeni.
Svoju misiju, paroha vinkovačke parohije sam shvatao kao mesto Božje, gde se propoveda istina poput apostola. Usrdno se starao o braći u veri i njihovim duhovnim potrebama.
Božjim promišljanjem i vođen rukom njegovom, obreo sam se potom u Iloku uz blagoslov preosvećenog vladike sremskog Vasilija. Treba reći da sam nevoljno napustio Vinkovce i svoju parohiju u kojoj sam ostavio dubok trag. No svugde je zemlja Gospodnja. Svaka parohija ima svoje izazove i potrebe.
Ilok je starodrevna parohija,osnovana 1800 godine.Usmerio sam pogled napred i u budućnost, mnogo se posla već uradilo za ove dve godine u Iloku. Tu sam opet među svojima i najlepše je u vlastitoj zemlji gde „samo hrabri ustraju i verni opstaju“ .
U Iloku se rodio i mitropolit beogradski Petar Jovanović 1800. godine, a jedno vreme tu je bilo i sedište Vukovarskog namesništva.
Jedan broj iločkih Srba živi u Novom sadu i Bačkoj Palanci, da li održavaju kontakte s iločkom crkvom i parohijom?
Mi imamo jedan znatan broj naših Iločana koji se posle ratnih dešavanja prešli živeti u Vojvodinu, ponajviše Bačka Palanka i Novi Sad.
Dobar deo njih održava kontakte i posećuje Bogosluženja i parohiju svetog arhangela Mihaila u kojoj su kršteni.
Ove godine naši iločani, sada s novosadskom adresom bili su kumovi crkve o hramovnoj slavi.
Koja bi bila vaša poruka svetu za pravoslavni Božić?
Svi se pokrenimo i na noge ustanimo i jedni druge i da pomažemo i volimo. Proslavljanjem Božića osetimo se ohrabreni za sve lepo i dobro što smemo kao saradnici Božji učiniti za svoje najbliže i ljude koje nas okružuju. U našem životu mogu se formirati crni oblaci, što se vidi primerom teške epidemije koja je zahvatila celi svet. U posljednjih godinu i nešto više, tačnije u ovo pandemijsko vreme, svedočili smo slučajevima gde čovek ima ovozemaljsko bogatstvo. Želi steći i imati,no bolest ga obuzima. I sve to bogastvo dao bi za kisik, za jedan normalan udah i izdah. Zato upravo zbog toga iskoristio svaki tren našeg života da živimo u ljubavi i miru.Uzdignimo i ovog Božića misli ka visinama i duhom se zaputimo u Vitlejem.Izgovarajući pesmu anđela : Slava na visinama Bogu,mir među ljudima i dobra volja!