Umetnost ruši granice i menja svet. Tako i film – odražava sliku realnosti međuljudskih odnosa, ali ima moć da utiče na promene. U petak, 28. avgusta od 18 sati putem Fejsbuk stranice Kulturnih stanica, kao i Kulturne stanice Eđšeg publici će se predstaviti udruženje KAO Parnas, autori projekta „Seksualnost nevidljivih: film i realnost“, koji je jedan od projekata odabran u okviru Javnog konkursa za jačanje lokalne umetničke scene „Umetnici. Sad!“.
U okviru projekta publika će moći da isprati razgovor Milice Knežević, autorke bloga „Izaberi da živiš“, Tanje Josić, glumice i profesorke filozofije, Tatjane Stojšić Petković, psihološkinje, kao i Milese Milinković, producentkinje i direktorke festivala „Uhvati film“.
Nakon održane tribine, publici će od 20 sati do ponoći, preko Jutjub kanala Međunarodnog filmskog festivala „Uhvati film“ biti dostupni za gledanje filmovi „Nezaboravno“ Đanluke Santonija, „Moć tela“ Marije Mace Obrovački, „Ljubav, seks i ruža“ Leonarda Suareza, „Kolege“ Damiana Vebera i „U meni“ Oradola Kaevpraserta, ostvarenja koja otkrivaju tabu teme i ruše stereotipe i predrasude.
Milesa Milinković, autorka ovog projekta, kaže da na festival svake godine stigne oko 500 filmova na temu invalidnosti, iz celog sveta, a iz Srbije i regiona tek poneki.
„Na temu seksualnosti žena sa invaliditetom u Srbiji prema mojim saznanjima – postoje samo dva kratka filma iz 2012, nastalih tokom filmskih radionica za osobe sa invaliditetom. Producentkinja sam oba filma, jednog i autorka. I upravo smo nas dve – žene sa invaliditetom jedine koje smo se usudile da kroz film progovorimo o toj temi. U svetu se mnogo više govori o seksualnosti žena sa invaliditetom, što primetimo i po pristiglim filmovima na festival (od kojih ne prođu svi selekciju stručnog žirija za festival), a primetno je da se govori i o seksualnosti transrodnih žena, lezbejki i svemu onome što je za naše podneblje, čini mi se, nezamislivo“.
Milesa dodaje i da se u poslednje dve decenije sa razvojem društva i ljudskih prava, menja i položaj osoba sa invaliditetom. One jesu vidljivije, uključenije, aktivnije. Ali, takođe ističe, da ta poboljšanja ne znače da je misija završena.
„Projektom ‘Seksualnost nevidljivih: film i realnost’ želimo da ponudimo kulturni događaj koji spaja filmsku umetnost, tabu teme i afirmaciju umetničkih potencijala žena sa invaliditetom. Naša ideja je da publici ponudimo oko sat vremena kratkih filmova na temu seksualnosti osoba sa invaliditetom iz arhive „Uhvati film“ festivala, a zatim da kroz tribinu sa nas četiri aktivistkinje i umetnice – žene sa (različitim) fizičkim invaliditetom, prodiskutujemo o izazovima, predrasudama, stereotipima, mogućnostima, da zajedno interpretiramo odgledani filmski sadržaj, razmenimo mišljenja i na kraju podstaknemo publiku da promišlja o mikroakcijama“, kaže Milesa i dodaje da se pitanje invaliditeta, tiče svih nas:
„Društvo čine pojedinci, a upravo na pojedince utiče festival „Uhvati film“: na osobe sa invaliditetom i njihove porodice koje se možda identifikuju sa akterima filmova, prepoznaju da nisu usamljeni u izazovima sa kojima se sreću u svakodnevnom životu, a s druge strane dobijaju uvid u neke mogućnosti za samoizražavanje i afirmaciju potencijala; ali i na prijatelje i poznanike osoba sa invaliditetom koji nakon filmova bolje razumeju uopšteno fenomen invalidnosti. Na osobe bez invaliditeta od kojih često čujemo da nisu imali prilike nigde drugde da vide sadržaje kakve donosi naš festival i da im je promenio perspektive“.
Milesa Milinković smatra da Novi Sad može da iskoristi titulu Evropske prestonice kulture, da kulturu učini dostupnom svima u maksimalnoj mogućoj meri.
„Mislim na dostupnost objekata i sadržaja, da afirmiše što više umetnika sa invaliditetom i inkluzivne projekte, odnosno da postavi standarde uključenosti osoba sa invaliditetom kao stvaralaca i konzumenata umetnosti i kulture, koji će biti trajno održivi, koji će se podrazumevati i nakon 2021/22“, zaključuje ona.